Za Vladu Republike Srpske ne važe zakoni! Ekskluzivno - smiješna garancija Kaje i Nove banke (Dok.)


Za Vladu Republike Srpske ne važe zakoni! Ekskluzivno - smiješna garancija Kaje i Nove banke (Dok.)

Detaljno o kršenju zakona i zloupotrebama Vlade RS prilikom predaje Alumine. Osnovni razlozi za nezakonitost Zaključka Vlade RS o prodaji potraživanja prema Biraču u stečaju

1. Zaključak je nezakonit jer je protivan nizu odredaba Zakona o Vladi Republike Srpske Zaključak je najprije suprotan:
– članu 3. Zakona o Vladi Republike Srpske, kojim je određeno da se Vlada stara o zaštiti javnog interesa i u tom smislu vrši prava i dužnosti koje Republika Srpska ima kao osnivač javnih službi, drugih organa i organizacija, ako drugim zakonom nije drugačije određeno.

Prodajom potraživanja u korist Pavgorda, u iznosu od 42.378.785 KM, jasno je da je riječ o prodaji koja nije u skladu sa ovom odredbom, jer se javni interes podređuje privatnom interesu, u ovom slučaju interesa Pavgorda. Ovo naročito kada se uzme u obzir da je pored ponude Pavgorda stiglo još 6 ponuda, od koji su neke svakako bile lukrativnije od Pavgordove.
– članu 5. Zakona o Vladi Republike Srpske, kojim je određeno da je rad Vlade dostupan javnosti.
Ovo zbog evidentne činjenice jer Vlada RS nikada i nigdje nije objavila bilo kakav oglas o javnoj prodaji ili prodaji potraživanja Institucija u stečaju nad Biračem, bilo u javnim glasilima, bilo na koji drugi pogodan način, što je u osnovi protivno ovoj zakonskoj odredbi. Dakle, netransparentnim postupanjem Vlada RS prometuje stvari koje nisu u prometu, i raspolaže javnom svojinom na način koji je protivan javnom interesu, a svakako i načelu javnosti rada Vlade RS.

– članu 15. Zakona o Vladi RS, kojim su date jasne nadležnosti Vladi RS povodom sprovođenja izvršne vlasti. U sprovođenju izvršne vlasti, tom zakonskom odredbom ni u slovu nije određeno da je Vlada RS ovlaštena prodavati trećim licima potraživanja svojih institucija, a naročito nije određeno da je Vlada RS ovlaštena prodavati tim licima potraživanja Institucija neposrednom pogodbom, što se zapravo nastoji sprovesti Zaključkom, iako to čak nije ni eksplicitno navedeno. Stavom 1. tačka g) tog člana određeno je da se zaključci mogu donositi samo u pogledu izvršavanja zakona, a ne i radi prodaje potraživanja koje, u ovom slučaju Institucije imaju u stečaju nad Biračem.

2. Zaključak je ništavan jer je protivan opštim institutima pozitivnog prava, s obzirom da Vlada RS pokušava da iz javnog prava izvlači obligaciona prava, a što je apsolutno zabranjeno. U konkretnom slučaju potraživanja Institucija ne mogu da se prenesu iz sljedećih razloga:
– Radi se o javnim prihodima koji nisu u pravnom prometu i njima imaoci javnih ovlašćenja ne mogu slobodno da raspolažu, u smislu da pravo na njihovu naplatu prenose na privatna lica;
– Pošto se radi o javnopravnom odnosu između imaoca javnih ovlašćenja i privatnog lica po osnovu naplate javnih prihoda, u konkretnom slučaju je pravno nemoguće koristiti institute privatnog prava;

– U konkretnom slučaju nema niti može da bude obligacionog odnosa između Institucija i Pavgorda, jer se javni prihodi ne mogu smatrati izvorom obligacije, tako da u konkretnom slučaju ne postoji izvor obligacije iz koje potiče potraživanje, već se potraživanja tiču obaveza građana Republike Srpske iz javnog prava koji su imperativnim normama obavezani na plaćanje dažbina. U konkretnom slučaju potraživanje ne potiče iz ugovora, naknade štete, neosnovanog obogaćenja, jednostranih izjava volje, poslovodstva bez naloga i drugih obligacija, već originira iz kogentnih normi javnog prava kojima se štiti javni interes i omogućava funkcionisanje države, a Institucije predstavljaju samo instrument naplate tog potraživanja koje su po sili zakona dobila ovlašćenja da u ime i za račun države naplaćuju dažbine.

– Naplatu dažbina može da vrši samo imalac javnih ovlašćenja (članovi 51, 52, 53, 54 i 62 Zakona o poreskom postupku), i u tom smislu imalac javnih ovlašćenja donosi odluke o prinudnoj naplati koje predstavljaju javne i izvršne isprave. Dakle imalac javnih ovlašćenja ne mora da dokazuje svoja prava pred sudom opšte nadležnosti, već on svoja prava na razrezivanje i naplatu dažbina u ime i za račun države crpi iz kogentnih normi, a zloupotrebu ili pogrešnu primenu tih javnih ovlašćenja koriguje Upravni sud koji pak odlučuje o pravima i obavezama stranke u upravnom postupku, a ne o pravima imaoca javnih ovlašćenja.

– Zaključak je donijet protivno članu 436. ZOO-a, koji predstavlja prinudni propis jer zabranjuje prenos potraživanja koje se po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugoga, u ovom slučaju, potraživanja Institucija Republike Srpske koja predstavljaju javne prihode i dažbine, u korist Pavgorda, i koja potraživanja su proistekla iz poreza, doprinosa, naknada za vode i električnu energiju, jer je apsurdno da krajnji povjerilac takvih potraživanja bude privatno lice, u ovom slučaju Pavgord.
– Zaključak je protivan i članu 47. ZOO-a, jer kad je predmet obaveze nemoguć, nedopušten, neodređen i neodrediv, smatra se da je ‘’ugovor’’ ništav. Prodaja neprenosivih potraživanja apsolutno nije moguća, niti je dopuštena, pa je Zaključak i zbog navedenih razloga ništav pravni akt, jer upućuje subjekte na kršenje prinudnih propisa.

3. Netransparentno postupanje Vlade RS, suprotno javnom interesu
– Sve i da je u smislu člana 15. Zakona o vladi Republike Srpske Vlada RS mogla da prodaje potraživanja Institucija, a nije, treba istaći da je Zaključak ništav jer nigdje i nikada nije bio objavljen oglas o javnoj prodaji predmetnih potraživanja, niti su bilo kojim aktom određeni bliži uslovi prodaje potraživanja, niti je bilo kojem ponuđaču osim Pavgorda data informacija o uslovima bankarske garancije.
– Samoinicijativne ponude, kako se navode u Zaključku, mogle bi kraj svega gore opisanog biti primjenjive u redovnom poslovanju određenih privatnih pravnih lica, ali kada su u pitanju institucije državne vlasti koja vrše javna ovlašćenja i upravljaju javnom imovinom, to naprosto pravno nije moguće. Ovo iz razloga što je Republika Srpska, upravo to – Republika, a ne monarhija ili feudalno društvo gdje monarh ili feud upravlja svim resursima kao svojim.
– Zaključak je sam po sebi pogođen sumnjom da je isti rezultat neosnovanog nastojanja Vlade RS da predmetna potraživanja proda samo i isključivo Pavgordu, jer uslovi ovakve prodaje potraživanja nikada nisu bili objavljeni, niti su bili poznati javnosti, što apsolutno upućuje na netransparentnost postupanja imaoca javnih ovlašćenja.
Član 16. stav 1. Ustava Republike Srpske odredio je da ‘’svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom’’.

Međutim, Zaključkom je grubo povrijeđena navedena odredba, jer povodom pomenute prodaje jasno je da niko nije ni mogao da kupi potraživanja do onaj ko je imao direktna saznanja o tome koji su uslovi prodaje potraživanja, što je u konkretnom slučaju evidentno bio samo Pavgord, koji je na sebi znane načine obezbijedio bankarsku garanciju koju mu je tražila Vlada RS.
Ostali ponuđači očigledno nisu imali takav luksuz, niti su na bilo koji način obaviješteni o uslovima prodaje, pa čak nisu obaviješteni ni o tome da njihove ponude nisu prihvaćene, iako su bile po visini i uslovima bolje od Pavgordove. Utoliko je jasnije da je Vlada RS ciljano krila uslove prodaje, pa je na kraju forme radi donijela Zaključak na bazi kojeg bi se zaključili (ništavi) ugovori o ustupanju.

Piše: Nebojša Vukanović
Izvor: nebojsavukanovic.info

EKSKLUZIVNO – smiješna garancija Kaje i Nove banke

Iako je kriju kao zmija noge, ipak sam uspio sam doći u posjed famozne „garancije“ koju je kontraverznoj kompaniji Pavgord izdala Nova banka i njen većinski vlasnik Mladen Milovanović Kaja, jedan od najvećih i najbogatijih tajkuna u Republici Srpskoj. Jedna stranica „garancije za ozbiljnost ponude“ govori koliko je sve urađeno krajnje neozbiljno i nezakonito, po unaprijed dogovorenom planu, a zanimljivo da nema nikakvih podataka o tome na koji način je PAVGORD obezbjedio sredstva za garanciju, čiji je rok važenja do 19.9.2022. godine.

​​​​​​

Pitanje je zašto se Kaja odlučio na ovakav rizik i da li je svjestan posljedica, jer učešćem u kriminalu ozbiljno narušava ugled Nove banke!? Da li je u pitanju ucjena, interes ili neki veliki tajni dogovor pokazaće vrijeme al sam uvjeren da se preračunao.

Na osnovu ove „Garancije o ozbiljnosti ponude“ Vlada Vlada Republike Srpske donijela je nezakonit Zaključak od 28.7.2022. godine kojim se predaju potraživanja kompaniji Pavgord za iznos od 42 256 984 marke, između ostalog i prenos potraživanja u iznosu od 11 087 094 marke Poreske uprave Republike Srpske, a koja se po zakonu nikako ne mogu prenijeti na druga lica.

Od kako je potpisao Zaključak 28.7.2022. godine Radovan Višković je pobjegao u izolaciju od javnosti, i pravi se mrtav, kao čeljade kada ga napadne medvjed. Očito da Radovan Nejaki Višković misli da će se izvući i da će vrijeme učiniti svoje, da se kriminal zataška o zaboravi, ali se prevario u procjeni.

Slijedi snažan pritisak na Republičko javno tužilaštvo koje mora postupati po Krivičnim prijavama koje smo podnijeli, i peocesurati odgovorne, a uskoro još novih detalja i nova posjeta Zvorniku, sutra popodne, kako bi se pravio dogovor oko daljeg pružanja otpora otimanju Alumine. Ovo je nacionalno, a ne političko pitanje, i nadam se da će se u borbu aktivnije uključiti opozicione stranke, ali i instelektialci, sindikati, radnici, koji će platiti skupu cijenu ako režim sprovede svoj podmukli plan u djelo.

Piše: Nebojša Vukanović
Izvor: nebojsavukanovic.info

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter