Završeni i ponovljeni vanredni izbori za Predsjednika u Srpskoj: Poraz SNSD-a i 200 000 izdajnika
Fudbal je igra u kojoj na kraju uvijek pobjeđuju Nijemci a izbori su igra u kojoj u Republici Srpskoj uvijek pobijeđuje Dodik. Ovaj drugi, doduše, uvijek uz obilatu pomoć sudija u sudijskoj nadoknadi, uz dva crvena protivniku i penal u posljednjem minutu. Uz svoje sudije u Var sobi.
Dodikov Karan pobijedio je Branka Blanušu nakon ponovljenih izbora za predsjednika Republike Srpske. Karan je na kraju, kada se sve zbroji, osvojio 220 000 glasova dok je Branko Blanuša osvojio 211 000. Zanemariva razlika kada se u obzir uzmu resursi kojima su raspolagali jedni a kojima drugi jer izbori u Republici Srpskoj su sve samo ne utakmica u kojima su početne pozicije takmičara iste.
“Hvala vam što ste svi preko mene, preko moga malog imena odbranili ono što smo već nekoliko puta na ovakav način odbranili, odbranili naš suverenitet, suverinitet našeg srpskog naroda da sam odlučuje o sebi“, rekao je Siniša Karan u noći kada je dobio izbore.
Foto: Gerila/Siniša Karan i Milorad Dodik
Ono što je ostalo nedorečeno jeste šta novi predsjednik Republike Srpske misli o onih 211 000 koji su glasali protiv njega. Ako su ovi koji su glasali za njega branili srpski suverenitet šta su radili ovi drugi? Podrivali ga i radili protiv Republike Srpske? Zna i Karan zajedno sa svojim političkim vlasnikom Dodikom da su takve izjave nebulozne, da veze nemaju sa zdravim razumom ali da se primaju u onom dijelu stanovništva koji glasa za njih.
Karanovom logikom moglo bi se reći i da je 211 000 onih koji su glasali za Blanušu a protiv Karana glasalo za ozdravljenje Republike Srpske, glasalo za pokušaj njenog opstanka, borbu protiv kriminala i korupcije, za opstanak Srba u Bosni i Hercegovini. Ovi drugi bi, prema istoj logici, bili izdajnici koji su glasali za milionske gubitke, uništena preduzeća, otimanje rijeka, prirodnih bogatstava, za neslućene razmjere bogatstva pojedinaca, privatizovano pravosuđe i policiju, sistemsko i plansko uništavanje Republike Srpske….
Šta je tek sa onih 800 000 koji nisu glasali (jasno je da u Republici Srpskoj ne može biti 1,2 miliona glasača. Popis iz 2013. godine pokazao je da na području RS ukupno živi 1,2 miliona ljudi a od tada je prošlo 13 godina i situacija može biti samo još gora)? Po čijim notama oni igraju? Šmita, Vestendorpa, Olbrajtove, sa čijih nosača aviona njima stižu poruke? Ili su ljudi jednostavno svjesni da pod ovakvim uslovima glasački listić vrijedi koliko i toaletni.
Foto: Gerila/Siniša Karan i Milorad Dodik
Srpski narod generalno ima problem da kada ga zajašu ne planiraju da sjašu. Ako je svugdje normalno da je vlast smjenjiva i promjenjiva kod Srba nije. Onaj ko uzjaše zarobi sve institucije, policiju, vojsku gdje je ima, medije, kriminalce, budžete pa čik ga obori na izborima. Godinama ojača i postane jači od države i naroda. Postane država i pravi novi narod po svojoj mjeri. Oni koji ne odgovaraju nestaju. Tu država nema budućnost ali to je najmanja briga. Njihovi potomci će sebi sa naslijeđenim milionima i milijaradama lako naći novu kada za to dođe vrijeme.
Srpski narod ako ikada uspije da se oslobodi SNSD-a sa trabantima iz udbaške kuhinje oko njega, ali i Vučićevog SNS-a, treba da nauči da odmah veže jednu ruku onima koji dođu poslije. Pa makar bili najbolji. Jer Srbin kad bude izabran, makar na čelo mjesne zajednice, pomisli da je Bog.
Piše: Vladimir Kovačević
Foto naslovna: Gerila
Izvor: gerila.info
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
