Dodikovi koferi: Odlazi li i kada Milorad Dodik i da li je EU za BiH i njene narode?


Dodikovi koferi: Odlazi li i kada Milorad Dodik i da li je EU za BiH i njene narode?

Dodikovi koferi: Da li EU želi u svom okrilju ProxyPione ili narode BiH i BiH; Navodna opozicija i istinska Alternativa Režimu koji bespovratno odumire

1. Milorad Dodik još uvijek nije počeo da pakuje kofere za odlazak sa političke scene, iako je taj, nimalo lak, posao trebao već da počne.

Dodik, nekadašnji moćnik, tek je politička krpa koja predstavlja samog sebe, nikako Republiku Srpsku i nikog drugog iz nje i tu činjenicu ne može promijeniti ni Angelina Ajhorst, Generalna direktorica za Evropu u službi za spoljne poslove EU, koja vrlo neuspješno pokušava da odigra ulogu baronese Ketrin Ešton.

Milorad Dodik je pokrao izbore i kao takav ne može biti reprezent RS bilo gdje.

2. Ajhorstova, o čijem, nedavnom tajnom, sastanku sa Dodikom detaljno piše “Oslobođenje”, radi čak i protiv interesa sopstvene države - Holandije, koja se izričito protivi otvaranju pristupnih pregovora BiH sa EU dok god je na sceni retrogradna, Dodikova razarajuća politika.

3. Nije Ajhorstova “od juče” Dodikov lobista, pisao sam već o tome, ali je baš prekardašila i pitanje za EK je da li to radi u lično ime, što otvara brojna pitanja koja se tiču ličnog odnosa Dodika i nje ili to, pak, čini u ime EU, što opet otvara brojna, prije svega, bezbjednosna pitanja, od kojih je najvažnije akceleracija unutrašnjeg urušavanja BiH koje takvi postupci pospješuju, jer je Dodik, samo dan nakon sastanka u Briselu, koji mu je omogućila upravo Ajhorstova, nasrnuo na BiH i njene institucije.

4. Pitanja urušavanja unutrašnje bezbjednosti BiH i spoljnjih pokušaja  urušavanja bezbjednosti cijelog regiona, u kojem je Dodik jedan od ProxyPiona, zahtijeva širu elaboraciju, tako da ću o tome pisati opširnije narednih dana, ali, svakako, ostaje, bar zasad, nejasno zbog čega EU dozvoljava svojim visokim funkcionerima da pokušaju ojačati ProxyPione preko koji to, nema tu dileme, Rusija čini.

5. Rusija ima svoj nacionalni interes za to i uopšte ih nije briga što on ne korenspondira sa nacionalnim interesima bilo koje države u Regionu.

6. Već sam postavio pitanje, a ponoviću ga ponovo - Kakvu poruku EU, ovakvim djelovanjem, šalje SAD-u koje su garant bezbjednosti u Regionu i Regiona i na tome istrajavaju, kako politički tako i vojno?

7. Vratimo se Dodiku i koferima. 

Možda kofere nije počeo da pakuje zato što više nije siguran da će uspjeti umaći iz BiH, već da bi mogao završiti i u zatvoru. 

Jedna od ove dvije moguće situacije diktira izbor kofera.

Koji god koferi budu, SNSD će se, nakon jednog od dva moguća Dodikova putovanja, raspasti kao Demokratska stranka iz Srbije.

8. Moguće je da to Dodik čeka, jer njegova izjava, nakon početka suđenja pred Sudom BiH, po optužnici zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika, ukazuje “da računa” i sa zatvorom.

“A onda ću formirati, kada mi zabrane (političko djelovanje, op.aut.), udruženje za nezavisnost Republike Srpske”, rekao je Milorad Dodik.

Zaboravio je da kaže da u ambijentu, koji je predstavio, nedostaje ležanje na robiji, jer da bi mu se zabranilo političko djelovanje morao bi biti presuđen na kaznu zatvora. Očito je da Dodik računa i na robiju, ali još uvijek nije spreman to da izgovori.

9. Dodik definitivno odlazi sa političke scene, ali takozvana opozicija u Republici Srpskoj (SDS, PDP i Pokret za pravdu i red) se uopšte ne priprema za taj odlazak, već nastavlja da se urušava u kontinuitetu, bez mogućnosti da ti odroni prestanu.

Prije nego nastavim, da istaknem da je sada i definitivno jasno da u RS postoje dvije kolone koje djeluju u opozicionom prostoru, iako nisu baš svi opozicija: jednu kolonu, u kojoj nisu baš svi opozicija, čine SDS, PDP i Pokret za pravdu i red Nebojše Vukanovića, a drugu, koja je, izvan svake razumne sumnje, u ovom trenutku, jedina prava alternativa Dodikovom Režimu, Narodni Front Jelene Trivić koji dosta brzo raste i počinje da okuplja manje pokrete oko sebe. U narednim mjesecima može se očekivati snažan rast partije Trivićeve.

10. Nije ništa novo da se na Trivićevu i Narodni front (sada već i na Ljubišu Petrovića, gradonačelniuka Bijeljine) obrušavaju kako Režim tako i kvaziopoziciona linija koju čine SDS, PDP i Pokret za pravdu i red, što je već, u najmanjem, kohabitacija koja odlično funkcioniše.

11. Nije to samo pitanje novog političkog igrača na javnoj sceni, već osjećaj ugroženosti i to jako izražen, od “veterana” koji u svojoj “karijeri” nemaju nijedan trofej. Niti će ga imati.

Vukanovića ne mogu ubrojati u “veterane”, ali je očito da su SDS i PDP njega isturili kako bi pokušao spriječiti razvoj Narodnog Fronta i veliku zastupljenost Trivićeve u javnom prostoru. 

Desilo se suprotno - niti je Narodni Front nestao, a Trivićeva je itekako zastupljena u javnom prostoru, uz opasku da je poželjan, ali i ravnopravan, sagovornik međunarodnoj zajednici u BiH, zato što daje prednost razgovorima o svim problemima, a ne ultraradikalnim rješenjima koja bi RS dalje odgurala u izolaciju, veću i od ove u koju je Dodik doveo entitet. A ta se zove Geto.

12. Uz Trivićevu, alternativa Režimu je, izvan svake razumne sumnje, Ljubiša Petrović, gradonačelnik Bijeljine, koji za razliku od ostalih čelnika SDS-a, matične stranke, ima kristalno jasne i precizne stavove. Zbog kojih se i našao na udaru brojnih iz vrha SDS-a.

Petrović i Trivićeva promišljaju političke poteze i sljedeće korake, dok ostali djeluju adhok ili uopšte ne djeluju.

13. Pokazalo se, nakon godinu dana otkako je preuzeo SDS, da Milan Miličević nije sposoban da vodi tu stranku; U partiji mu, bukvalno, bjesne sukobi, ali Miličević je, politčki, već odavno riba na suvom. 

Najoštriji je sukob SDS-ovog tajkuna Rada Savića koji, potpomognut Vasilijem Perićem, načelnikom Ugljevika, juriša na Ljubišu Petrovića svim sredstvima i to javno. Razlog je rudnik litijuma i “ugrađivanje” koje, bar u ovom trenutku, ne može proći bez Dodika.

Jasno je da Savić radi sa Dodikom, a jasno je i da Petroviću ne pada na pamet da učestvuje u toj kombinatorici, koja je sve samo ne zakonita. 

14. Uz to, Vukota Govedarica čini posebnu liniju unutar SDS-a, što su pokazali nedavni dirigovani izbori za predsjednika mladih SDS-a. Izbornu skupštinu napustili su mladi iz Gacka i Bileće, Vukotini kadrovi, i na taj način stavili do znanja da bi stranka trebalo da se vodi demokratskim principima, a ne instrukcijama iz Babaljevog lijevog džepa koje Miličević bespogovorno izvršava.

Uz navedene opcije, postoji i poodavno poznata Dodikova frakcija unutar SDS-a, tako da je pitanje sa čim/kim unutar te stranke Miličević vlada? Ni sa kim, sa strankom ponajmanje.

15. SDS neće propasti, ali će dalje pasti, a pretvorio se, kako sam to poodavno najavio, u skup regionalnih i opštinskih knezova od kojih svako vodi “politiku” na način koji odgovara njegovim interesima.

Izdvajam Petrovića, Govedaricu i mladog Ognjena Bodirogu iz Foče. 

16. Ako bih morao opisati PDP u jednoj rečenici, učinio bih to na vrlo plastičan način - kokoš koja bez glave juri po dvorištu.

PDP postoji u mjeri koju im diktira Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, čvrsto vezan za Dodika i još čvršće za njegove tajkune. 

Ukoliko bi PDP pokušao da na bilo koji način sabotira Stanivukovića i njegovu  ucjenjivačku ulogu u ostacima te partije, koja je talac gradonačelnika, Stanivuković bi se jednostavno povukao iz PDP-a i tako njihov gotovo nestanak učinio veoma brzim i efikasnim.

PDP, odnosno Branislav Borenović, koji glumi predsjednika stranke podjednako loše kao Ajhorstova Eštonovu, i njegov opstanak na sceni, direktno su povezani sa postupcima Stanivukovića i to je klopka iz koje oni ne mogu pobjeći.

17. Ostalo je pitanje kako Vukanović “vidi sve”, “zna sve”, ali ne vidi raspad stranaka sa kojima je svezao zastave?

Da li je to zbog praćenja meteoroloških uslova, stanja na putevima, visini temperature u novembru ili, pak, preagresivne verbalne onanije, pitanje je za njega, a odgovor me uopšte ne interesuje.

Čak ni na pitanje kada će kvazi”Napoleon” političke scene u BiH razumjeti da ga SDS i PDP troše za skrivanje sopstvenih ostataka stranaka.

I da budem jasan - nisam mislio na Napoleona Bonapartu. Ima tih “Napoleona”.

Piše: Slobodan Vasković
Izvor: slobodanvaskovic.blogspot.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter