Dr Milan Blagojević: Naš rajetinski mentalitet
Koliko je vladavina OHR-a nad Bosnom i Hercegovinom protivpravna, suprotna Ustavu BiH i Povelji UN, koliki je to anahronizam u 20. i 21. vijeku, može se pouzdano zaključiti i upoređivanjem dejtonske BiH sa Austrijom poslije Drugog svjetskog rata.
Naime, Austrija je po završetku tog rata pretvorena u okupiranu teritoriju, podijeljenu u četiri okupacione zone (američku, sovjetsku, britansku i francusku).
U tom statusu Austrija je ostala sve do decembra 1955. godine.
Dakle, od maja 1945. do 14. decembra 1955. godine Austrija nije bila suverena država, već okupirana teritorija na kojoj su, u svakoj od četiri okupacione zone, postojali visoki komesari koje su imenovale okupacione snage, to jest SAD su imenovale svog visokog komesara za svoju okupacionu zonu, SSSR za svoju, Velika Britanija za svoju, a Francuska za svoju zonu.
Ovim činjenicama može se između ostalog objasniti to da su akti Parlamenta Austrije u periodu njene okupacije (od 1945. do 1955. godine) mogli biti ukinuti od strane okupacionih vlasti.
Takvo stanje potrajalo je sve do 14. decembra 1955. godine, kada je Republika Austrija primljena u članstvo UN i time postala država članica UN, čime je stekla punu nezavisnost.
To je za posljedicu imalo momentalno povlačenje okupacionih vlasti i njihovih visokih komesara iz Austrije te prestanak njihovog bilo kakvog miješanja u poslove Austrije.
Prestala je, dakle, mogućnost da dotadašnje okupacione vlasti i njihovi visoki komesari nameću svoju volju državi Austriji, jer Povelja UN i Ustav Austrije najstrožije zabranjuju da se to radi nad bilo kojom državom članicom UN.
Tako je, dakle, bilo i do danas ostalo kada je riječ o Austriji.
Nažalost, za razliku od države Austrije poslije decembra 1955. godine, sasvim je drugačije sa Bosnom i Hercegovinom.
Naime, BiH je država članica UN od maja 1992. godine, ali za BiH ne važi pravilo, koje je odmah počelo da važi za Austriju po njenom prijemu u članstvo UN u decembru 1955. godine, da samo njeni nadležni organi donose zakone i druge pravne akte i da to nema pravo da čini niko drugi, pod bilo kojim izgovorom.
Za razliku od Austrije, ovdje u BiH i 30 godina poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma druge države, kao onomad okupacione sile u Austriji za vrijeme njene okupacije, vladaju Bosnom i Hercegovinom putem svog pravno nepriznatog tzv. savjeta za primjenu mira u BiH i OHR-a, čime na najotvoreniji način, bez ikakvih skrupula, gaze Povelju UN, Dejtonski sporazum i Ustav BiH koji zabranjuju takvo vladanje nad Bosnom i Hercegovinom.
Drugim riječima, proteklih 30 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma obilježeno je najtežom negacijom države Bosne i Hercegovine, što od tzv. savjeta za primjenu mira u BiH i država članica tog savjeta, što od OHR-a, ali i od ovdašnjih domaćih vlasti koje su se otvoreno stavljale u službu takvog kolonijalnog vladanja.
To su nepobitni dokazi kontinuiteta našeg rajetinskog mentaliteta i samonegacije, odnosno našeg potpunog debakla i kao države i kao nacija i kao ljudi.
Piše: Dr Milan Blagojević
Foto naslovna: Hayat.ba/slobodna-bosna.ba
Izvor: rtvbn.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
