Hrvatski advokat Anto Nobilo se 7.2. ove godine oglasio putem portala klix.ba, iznoseći samo dio istine o datumu stupanja na snagu Šmitovog krivičnog djela neizvršenje odluka visokog predstavnika. Nobilo s tim u vezi ne spori da je taj Šmitov zakon stupio na snagu 2. jula 2023. godine, jer je tako Šmit naredio u tom svom aktu.
Međutim, Nobilo smatra da je taj Šmitov akt stupio na snagu ne tog 2.7.2023. godine, kako je odredio Šmit, već danom kad je objavljen u Službenom glasniku BiH, a to je ili 7.7.2023. kada je Milorad Dodik potpisao ukaz o proglašenju Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, ili 8.7.2023. godine, pa onda zaključuje da se Šmitovo krivično djelo ne može primijeniti na aktuelni krivični slučaj koji se vodi protiv Dodika u Sudu BiH po optužnici Tužilaštva BiH.
Za ovakav zaključak Nobilo se poziva na Jedinstvena pravila za izradu pravnih propisa u institucijama Bosne i Hercegovine, ali u tom pogledu iznosi samo dio istine o tome, tj. samo Nobilovsku istinu.
Ne sporim njegovo pravo da tako radi kao pravni savjetnik u timu odbrane Dodika u navedenom sudskom predmetu, jer je pravo odbrane da iznosi šta želi, pa i da ne navodi cijelu istinu.
Dakle, Nobilo se poziva na član 21. stavovi 2. i 4. navedenih Jedinstvenih pravila u kojima zaista stoji ono što Nobilo tvrdi, a to je:
"Propis, u smislu ustavnih principa, stupa na snagu nakon isteka određenog roka nakon objavljivanja, i tako mora biti označeno. U slučaju zakona, to je period od osam dana, ali nikada prije jednog dana od dana objavljivanja".
Međutim, to je samo dio istine o onome šta piše o tome u Jedinstvenim pravilima, ali cijela istina je sasvim drugačija i dokazuje ne samo da Nobilo nije u pravu nego i koliko su nosioci vlasti u BiH bili (i jesu) spremni na poltronstvo prema Kancelariji OHR-a i desuverenizaciji sopstvene države.
Naime, Jedinstvena pravila je usvojila Parlamentarna skupština BiH, a to znači i poslanici i delegati iz Republike Srpske, bez čijih glasova Parlament BiH ne može donijeti nijedan svoj propis. I tako, glasovima poslanika i delegata u Parlamentu BiH u članu 1. stav 2. Jedinstvenih pravila je propisano i ovo, što ne reče Nobilo:
"Preporučuje se i drugim nosiocima normativnih poslova, kao i Uredu visokog predstavnika u BiH da se pridržavaju ovih pravila".
Ovakva odredba je dvostruko porazna po suverenitet BiH, a naročito po Republiku Srpsku.
Kao prvo, njome se daje pravo OHR-u da nam nameće propise, kakve god želi, iako to zabranjuje Povelja UN i Ustav BiH, jer državi članici UN niko iz vana nema pravo da svoju volju nameće kao zakon. Zakon u državi mogu da donose samo njene nadležne institucije.
Druga porazna istina je da je Parlament BiH citiranom odredbom člana 1. stav 2. Jedinstvenih pravila samo PREPORUČIO OHR-u da ih se pridržava, čime mu je, drugim riječima, Parlament BiH rekao da može i drugačije postupati ako hoće, pa i da kaže da zakon stupa na snagu 2.7.2023. godine, tj. danom donošenja, kao što je i naredio Šmit.
No, osim ove porazne istine, Parlament BiH je u članu 1. stav 3. svojih Jedinstvenih pravila propisao i još nešto, što Nobilo takođe nije rekao na klix.ba, a to je:
"Ako se pravni propisi donose po hitnom postupku i u slučaju kada regulišu specifična pitanja na koja se, zbog svoje hitnosti, različitog sadržaja i posebnosti u odnosu na druge propise, ne mogu primijeniti ova pravila, nosioci izrade pravnih propisa nisu obavezni pridržavati ih se".
Dakle, s obzirom na to da je Parlament BiH u članu 1. stav 2. Jedinstvenih pravila suprotno Ustavu BiH dao pravo OHR-u da i on donosi propise u BiH, to znači da mu je članom 1. stav 4. Jedinstvenih pravila omogućio da ih u slučaju hitnosti donosi bez da se pridržava tih pravila.
Sve to u konačnom znači da je Parlament na ovaj način omogućio Šmitu da naredi, suprotno Povelji UN i Ustavu BiH, da njegovo krivično djelo neizvršenja odluka visokog predstavnika stupi snagu 2.7.2023. godine, kako je Šmit i naredio.
To je, dakle, cijela istina o ovome, uz napomenu da, suprotno navodima Nobila, Evropska konvencija o ljudskim pravima nijednim svojim članom ne propisuje da zakon ne može stupiti na snagu danom donošenja, jer u tom pogledu ostavlja nacionalnom zakonodavcu da uredi to pitanje, uz jedinu obavezu da se krivično djelo ne može primijeniti retroaktivno.
Kad se sve ovo ima u vidu, indikativno je da postupajući tužioci u predmetnoj optužnici protiv Dodika upravo nisu htjeli napisati ni na jednom mjestu da je Šmitovo krivično djelo neizvršenja odluka visokog predstavnika stupilo na snagu 2.7.2023. godine, a da je Dodik potpisao ukaz 7.7.2023. godine.
Umjesto toga, u optužnici je samo napisano da je Šmitov zakon objavljen u Službenom glasniku BiH, do koje objave je došlo 7.7. ili 8.7.2023. godine, pa tako izgleda da je Dodik potpisao ukaz prije ili na sam dan objavljivanja Šmitovog zakona u Službenom glasniku.
Zašto je optužnica baš u tom dijelu napisana tako kako je napisana, od koga i po čijim eventualnim instrukcijama, nije na meni da otkrivam. Za to postoje nadležni organi.
Na kraju, ali ne manje bitno. Prije manje od godinu dana, 23. marta 2023. godine Ustavni sud BiH je odlučivao o amandmanima koje je na Ustav Federacije BiH nametnuo Kristijan Šmit u oktobru 2022. godine. I tom odlukom Ustavni sud BiH je odlučio (Odluka broj U-27/22) da su ti Šmitovi amandmani u svemu u skladu sa Ustavom BiH, pa tako i odluka Šmita da ti amandmani stupaju na snagu odmah.
Za Infomedia Balkan
Dr Milan Blagojević, ugledni univerzitetski profesor i doktor pravnih nauka, bivši član Senata Republike Srpske i pravni savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH, sudija Okružnog suda u Banja Luci koji je odbio da primijeni Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine, koji je nametnuo visoki predstavnik u BiH, što je prvi takav slučaj u BiH pravosuđu.
Foto naslovna: etrafika.net/Milan Blagojević
Izvor: www.infomediabalkan.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter