Miljan Kovač -Put pravde- Pravda će pobijediti, u to nema sumnje (Foto)

Miljan Kovač je jedan od poznatih novinara i  istaknutih aktivista u borbi za ljudska prva , ali prije svega u borbi za istinu i pravdu. U novinarstvu je već 20 godina ,a nakon ubistva njegovog saradnika Milana Vukelića 2007. godine počinje aktivno da se uključuje u građanski aktivizam i da se bori za rasvjetljavanje ovog do danas neriješenog ubistva. Miljan je i predsjednik udruženja građana "Put pravde" iz Banja Luke, koje je proizašlo iz neformalne grupe "Pravda za Davida".

Dugo godina bavite se novinarstvom , ali ste javnosti poznati i kao istaknuti građanski aktivista u mnogim građanskim inicijativama u Banja Luci. Kako i kada je došlo do Vašeg uključivanja u građanske inicijative?

Novinarstvo i aktivizam u mom slučaju se teško mogu razdvojiti. Novinarstvo je poziv koji sam odabrao prije 20 godine, i ono nije za mene samo posao, nego „način života“, dio mog identiteta. Aktivizam je nešto što nisam birao, to je nešto što nisam mogao izbjeći, niti sam pokušao izbjeći. Sebe nisam nikada nazivao aktivistom, jer smtram da je to nešto što se prije svega izrodilo iz mog novinarskog angažmana. Iako sam mnogo ranije izabrao takav pristup društvenim problemima, do esklacije je došlo nakon što je 2007. godine u Banjaluci ubijen Milan Vukelić, moj saradnik. Ovaj hrabri čovjek, koji je javno progovorio o sprezi građevinske mafije i vladajućih struktura, bio je moj novinarski izvor. Prije nego su ga ubili on je javno ukazivao i na to ko mu prijeti, ko ga prati, ko vrši pritisak na njega i njegovu porodicu... Nisam se mogao pomiriti sa činjenicom da je vlast, umjesto da uhapsi njegove ubice i njihove nalogodavce, sve uradila da ovaj teški zločin zataška. Istraživao, sam i istražujem još od tada i ono o čemu je Milan za života govorio, kao i sve okolnosti oko ubistva ovog čovjeka. O tome sam napisao i knjigu, a u više navrata sam zajedno sa članovima njegove porodice organizovao protestne šetnje i druge događaje u cilju otkrivanja i procesuiranje ubica.

Sve što se poslije ovog zločina događalo u Banjaluci, od tajkunske otimačine „Picinog parka“, kriminala prilikom izgradnje „Administrativnog centra RS“, otimačine građevinskog zemljišta, uništavanja parkova i zelenila... su stvari na koje je Vukelić upozoravao. To je jedan, možda najkrupniji razlog, zašto sam se javno angažovao u svim aktivnostima, pojedinaca i organizacija civilnog društva koje se bore protiv ovakve devastacije i ovog grada i čitavog društva... To su za mene zločini usmjereni protiv budućnosti svih građana ove zemlje i zbog toga o njima ne smijem ćutati ni kao novinari, ni kao aktivisti, ni kao građani/građanke...

Foto: Miljan Kovač/Facebook

Ubistvo Davida Dagičevića 2018. godine, je nastavak toga zla. Kap koja je prelila čašu, zbog toga sam se gotovo od samog početka uključio u grupu „Pravda za Davida“.... I to traje do danas i trajaće sve dok ne dođemo do konkretnog rezultata. Duboko vjerujem da će razotkrivanje jednog od ovih zločina i procesuiranje njihovih aktera, predstavljati smrtni udarac kriminalnoj hobotnici koja je zarobila sve pore ovog društva.

Kao novinar, naročito na Impuls Portalu, vrlo ste otvoreno uvijek pisali o brojnim aferama u našim institucijama, a možda i najveću hrabrost ste iskazali objavljivanjem knjige o ubistvu Milana Vukelića pod nazivom “Ko krade ubija “ . Da li ste imali problema zbog svog otvorenog pisanja o svemu tome?

Sa raznim vrstama pritisaka, prijetnji, ucjena, suočavam se još od prije ubistva Milana Vuekelića. Međutim ja to doživljavam kao sastavni dio puta koji sam izabrao i vjerujete mi na veliki dio tih prijetnji koje i danas dobijam, više i ne obraćam pažnju. Problema su imali i članovi moje porodice, ali to je nešto s čim se jednostavno moramo sučiti. Ja lično takve slučajeve ne prijavljujem policiji u RS, jer u tu insituciju odavno, još od ubistva Milana Vukelića, a naročito nakon Davidovog ubistva, nemam povjerenje. Vjerujem da su pojedinci iz vrha MUP-a duboko involvirani u teški kriminal, pa i ubistva ili prikrivanje zločina. Sa takvom policijom ne želim sarađivati niti od iste tražiti bilo kakvu zaštitu.

Foto: Spomenik Milana Vukelića

Koliku težinu na svojim leđima nosi jedan novinar koji piše bez cenzure režima, a koji je uz to i aktivista?

Mislim da sam u prethodnim odgovorima, već odgovorio i na ovo pitanje. Ipak, bih dodao da ta „težina“, zavisi i od toga koliki smo teret spremni da ponesemo. Ovaj put sam ipak sam izabrao i neću da se žalim. Teže bih se osjećao, kada bih pristao da ćutim, uklopim, ušuškam se u svoj komfor i „ne talasam“, kao što nažalost mnogi rade. Znao bih i ja tako, međutim to bi za mene tek bio teret koji ne bih mogao podnijeti. Pokušavam razmjeti i te „ušuškane“, ali ja svoj smisao ne vidim van borbe i stvaranja.

U neformalnoj grupi Pravda za Davida se gotovo od samog početka i uvijek ste nesebično davali podršku i roditeljima ubijenog mladića, ali i građanima koji su se okupili u znak davanja podrške  i borbe za budućnost svoje djece. Kakvo je Vaše viđenje svega što se dešavalo od marta 2018. do danas?

Na žalost ovog društva, valjda je morao da strada jedan nedužni, uzorni mladić, kakv je bio David Dragičević, pa da se, bar djelimično, trgnemo iz sna, pogledamo oko sebe i kažemo dosta ste nam ubijali djecu, pljačkali nas, ponižavali gazili, otjerali najbolje iz ove zemlje... Davida su ubili, oni koji pripadaju istoj hobotnici zla što nas decenijama drži u ropstvu. Davidovi roditelji su smogli snage da svoj bol pretvore u borbu za sve nas, za našu djecu, mnogi iskreni ljudi su to prepoznali i stali uz njih, tako je nastala neformalna grupa „Pravda za Davida“, od čijeg prvog okupljanja u centru Banjaluke, ovdje više ništa nije isto. Najveći poraz za ovo društvo je to, što je umjesto da uhapsi ubice, policija RS odlučila da progoni Davidove roditelje. To što ni za njihovo mrtvo dijete ovdje nije bilo mira. Nema mira ni za koga od nas koji smo se okupili oko „Pravde za Davida“, ali još manje ima mira za ubice i naše progonitelje. O tome govori njihova rekacija na svaki uzvik „Pravda“, na svaku podignutu pesnicu. Meni je sasvim jasno čega se toliko plaše. Plaše se svoje krivice i spozanaje da će se sa pravdom suočiti lice u lice.

Sasvim je logičan slijed događaja koji je doveo do formiranja udruženja građana Put pravde i političke partije Pokret pravde, jer građani koji su bili i ostali uz ovu ideju na neki način su se morali pravno zaštiti od sile i represije koja se i danas nad njima sprovodi. Vi ste predsjednik udruženja Put pravde. Kakvi su konkretno ciljevi Vašeg udruženja i kojim se sve problemima građana bavite?

Put Pravde kao udruženje građana i Pokret Pravde, kao politička organizacija, su nastali iz jedne „duše“, iz „Pravde za Davida“, i predstavljaju dva oblika djelovanja ka istom cilju. I na jedan i na drugi oblik djelovanja smo bili primorani, to nije bio naš izbor. Mi smo samo izabrali voditi borbu do pravde svim legalnim i legitimnim sredstvima. Mi u udruženju građana Put pravde to radimo kroz projekte, i razne druge aktivnosti svojstvene organizaciji civilnog društva.

Pokret Pravde na čijem je čelu Ozren Perduv ka istom cilju ide kroz učešće na izborima. Znajući Ozrena i druge ljude koji vode tu političku organizaciju, mogu reći da je to nešto sasvim novo na političkom nebu Bosne i Hercegovine, a naročito na lokalnoj političkoj sceni u Banjaluci. To su to mladi, iskreni i sposobni ljudi koji neće dolaziti do glasova populističkim i nacionalističkim bajkama kako to rade političari na koje smo navikli. Uvjeren sam da će građani to prepoznati. Kao novinar i aktivista nisam član političke organizacije, ali u svakom slučaju vjerujem u njihov uspjeh. Biće to i uspjeh „Pravde za Davida“.

Foto: "Davidovo srce"/Mjesto gdje je pronađeno tijelo Davida Dragičevića/Gerila.info

Davidovo srce je prvi put potrgano na trgu 25.12.2018, čemu ste i sami bili prisutni. Nakon toga srce je ponovo napravljeno na mjestu gdje je 24.marta 2018. godine pronađeno Davidovo tijelo. Taj simbolični spomenik ,kao i svaki Vaš naredni pokušaj da obilježite to mjesto , bio je uklonjen od strane gradskih vlasti. Konačno je stigla presuda od strane Osnovnog suda u Banja Luci koja poništava ovakvu odluku gradskih vlasti. Šta nam možete reći o tome i da li je ovo prva u nizu pobjeda nad represijom koju konkretno gradske vlasti sprovode nad vama aktivistima?

Ovo je još jedna u nizu pobjeda. Pred Osnovnim sudom u Banjaluci je do sada je vođeno preko 40 procesa po prekršajnim prijavama koje su pripadnici policije podnijeli protiv naših aktivista uglavnom zbog uzvika "Pravda", čime su navodno „uznemirili građane“. Sve te prijave su do sada, odbačene,a  neke je sudu čak okarakterisao kao besmislene. Vodi se i više krivičnih procesa. Naravno po besmislenim i montiranim optužbama. Policijska hunta, kako ih mi zovemo , iz dana u dan svojim represivnim i besmislenim postupcima tone sve dublje i dublje u blato nepravde i zločina koji su sami izabrali. To su pokazali i nedavnim uklanjanjem našeg štanda sa Davidovog trga.

Nisu oni nama tada nanijeli toliku štetu koliku su nanijeli sami sebi. Mi smo u svojoj namjeri uspjeli – pokazali smo još jednom da se ta moćna „hunta“, plaši pasnice, odnosno plaše se pravde kojoj je ta pesnica simbol. Mi smo samo namjeravali građanima dijeliti naš promotivni materijal, međutim u tome smo spriječeni. Uvjeren sam samo privremeno, jer mi borbu za trg nastavljamo drugim sredstvima. Između ostalog naši advokati pripremaju pravni odgovor na takvo bezakonje gradskih vlasti. Poslali su komunalnu policiju da ukloni štand sa pesnicom za koji smo imali svu urednu dokumentaciju. Mogao bih sada reći da iza tog bezakonja stoji gradonačelnik Igor Radojičić, međutim znamo da je on samo poslušnik Dragana Lukača. Nije to opravdanje za Radojičića, naprotiv to samo govori da takva osoba ne može biti na čelu ovog grada, jer ne radi u interesu građana već po volji mafijaških centara moći. 

Pravda će pobijediti u to nema sumnje

Nedavno ste bili i uhapšeni , nakon pokušaja održavanja pres konferencije na Trgu Krajine. Ne sumnjamo da će se epilog na sudu po pitanju i ovog događaja odigrati povoljno po vas aktiviste. Kakav je lično Vaš stav po pitanju policijske represije nad građanima i kako je policija postupala prema Vama tokom trajanja pritvora?

To je još samo jedan u nizu primjera o kojima sam već govorio. Činjenica da smo lišeni slobode na pres konferenciji je udarac za režim u ovom entitetu, kao i za vrh policije. To je auto go koji su oni sebi zakucali. Meni nije poznato da je ikada iko uhapšen na pres konfereniciji. Bar ne ovdje, možda u Sjevernoj Koreji ili nekoj od država Latiske Amerike u vrijeme kada su tamo vladale oružane hunte, što samo potvrđuje koliko je ispravan naziv „hunta“ koju mi ovdje koristimo za one koji nas progone i hapse.Sama činjenica da smo protivpravno lišeni slobode, dakle tačnije bi bilo reći da smo oteti nego uhapšeni, dovoljno govori. Tako su oteli i Davida...

Koja je Vaša poruka svim građanima, ne samo Banja Luke kada je u pitanju građanski aktivizam i njihovo učešće u tome?

Moja poruka svim građanima, ne samo Banjaluke nego cijele Bosne i Hercegovine, je da se hitno probude iz dubokog sna, ako se već nisu probudili. Inače ćemo nestati u ovom mraku. I da se ne plaše, ni raznih hunti ni kriminalaca, jer ako svi zajedno stanemo licem u lice pred njih vidjećemo da su oni samo šačica naspram mase nas obespravljenih. Aktivizam nije opasan, opasna je šutnja.

Piše: Slobodna riječ
Izvor: free-word.info

Pratite Infomedia Balkan i na facebook-u:
https://www.facebook.com/infomediabalkan/?ref=bookmarks