Sud u zaštiti prava novinara: Zašto Sud treba odbiti zahtjev Tužilaštva i telefon vratiti novinaru Nikoli Morači?


Sud u zaštiti prava novinara: Zašto Sud treba odbiti zahtjev Tužilaštva i telefon vratiti novinaru Nikoli Morači?

Tužilac Gordana Mijatović u roku od 72 sata mora sudu podnijeti zahtjev za naknadno odobrenje oduzimanja mobilnog telefona od novinara Nikole Morače. Obrazlažem zbog čega sud treba odbiti zahtjev i uređaj vratiti novinaru. 

U ovom prvom reagovanju na skandalozno ponašanje tužilaštva i policije prema novinarima Nikoli Morači, Borisu Lakiću i Siniši Trkulji dajem pravna tumačenja krivičnog djela „Povreda tajnosti postupka“ iz komentara zakona kakav se oficijelno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Primarni cilj reagovanja jeste uzbunjivanje javnosti povodom zabrinjavajućih kršenja zakona i prava novinara, ali i uticaj na organe krivičnog gonjenja u domenu dosega ovog bloga.

No, prethodno moram istaći činjenicu kakva nije adekvatno predstavljena javnosti. Odbijanje novinara Nikole Morače da tužiocima i policijskim inspektorima oda svoje izvore proizilazi i elementarnih postulata novinarstva i KODEKSA STRUKE. Prava organa krivičnog gonjenja nisu i ne mogu biti iznad prava drugih stranaka, šta utvrđuje načelo jednakopravnosti u postupku. Sud po službenoj dužnosti brine o izjednačavanju prava stranaka, kao i o zakonitosti preduzetih radnji tužilaštva i policije.

Za datu pravnu stvar određujući momenat biće odluka suda po tužilačkom zahtjevu za naknadno odobrenje oduzimanja mobilnog telefona od novinara Morače. Uređaj je oduzet po inače problematičnom članu 130. Zakona o krivičnom postupku RS (ZKP), bez prethodno pribavljene naredbe suda. Sad tužilac ima zakonsku obavezu u roku od 72 sata od momenta oduzimanja predmeta zatražiti naknadno odobrenje - i sud može odbiti takav zahtjev.

Odbijanje zahtjeva može uslijediti zbog ne tako značajnih propusta u vidu neadekvatnog obrazloženja opasnosti odlaganja radnje oduzimanja predmeta, pa sve do kršenja materijalnog zakona ili pravila postupka zbog kojih se procesna radnja ima smatrati protivpravnom. Obaveza tužioca je da u svom zahtjevu navede „dovoljno osnova za sumnju“ da oduzeti telefon predstavlja dokazno sredstvo ili njegovu korisnost za vođenje krivičnog postupka. 

Obzirom da tužilaštvo i policija nemaju saznanja ko je i na koji način novinaru Morači prenio podatke iz krivičnog postupka, a koje je ovaj objavio, pretpostavka da je to učinjeno korištenjem oduzetog uređaja je paušalna ili ničim utemeljena. Baš kao i pretpostavka da prvoosumnjičeni ima status službenog lica ili drugih skaradnih tvrdnji iz saopštenja MUP RS. Nepravilno je isključiti druga lica kao potencijalne novinarske izvore, baš kao i opciju neposrednog razgovora kao načina prenošenja podataka. 

Određivanje pravne kvalifikacije bez prethodno potpuno razjašnjenog činjeničnog opisa događaja predstavlja najobičniju pravnu glupost ili šarlatanstvo. Utvrđivanje statusa osumnjičenih za krivično djelo „Povreda tajnosti postupka“ pomenutim novinarima na ovakav način predstavlja opasan pravni presedan. Konkretno: tužilac u svom zahtjevu mora objasniti svojstvo novinara Morače spram pretpostavljenog i neidentifikovanog „službenog lica“, odnosno govorimo li o saizvršilaštvu ili saučesništvu. Nema vođenja krivičnog postupka na paušalnim i neutemeljenim zamislima tužioca! 

Uostalom, tužilac je u zakonskoj obavezi navesti činjenice, dokaze i saznanja na kojima zasniva „osnovanu sumnju“ na počinjenje odnosnog krivičnog djela, te iz čega proizilazi krivična odgovornosti novinara. Posebice u kontekstu činjenice da sumnjiči novinare kojima je objavljivanje informacija esencija posla kojim se bavi. Pored društvenog karaktera novinarskog zanimanja. I novinari djeluju u javnom interesu jednako kao i sudije, tužioci ili policajci.

Jedno od temeljnih načela sudskih i drugih postupaka jeste načelo javnosti postupka. Ovo načelo osigurava dostupnost javnosti informacija vezanih za tok postupka i odluka donesenih u postupku, a time i svojevrsnu kontrolu društva, javnosti u najširem smislu nad radom sudskih i drugih tijela. Novinari su ključni subjekti sprovođenja ovog načela pošto informišu javnost o radu sudova i drugih organa, pa time i spoznajno osiguravaju pretpostavke građanske ili društvene kontrole. 

Odstupanja od načela javnosti postupka, odnosno pojedinih ograničavanja, dozvoljena su samo u određenim slučajevima i sa jasno definisanim razlozima, a kakvi proizilaze iz dispozitiva krivičnog djela „Povreda tajnosti postupka“ u navodu: „Ko neovlašteno otkrije ono što je saznao u sudskom, prekršajnom, upravnom ili drugom zakonom propisanom postupku, a što se po zakonu ne može objaviti ili je odlukom suda ili nadležnog organa proglašeno kao tajna, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine“.

U saopštenju PU Banja Luka stoji da se „preduzimaju istražne radnje i mjere protiv NN službenog lica“, a šta faktički znači da pojma nemaju o počiniocu i načinu izvršenja krivičnog djela. Kako u odnos saizvršilaštva ili saučesništva sa nepoznatim počiniocem mogu staviti novinara Nikolu Moraču i njegove kolege Sinišu Trkulju i Borisa Lakića? I bez razjašnjavanja kako je nepoznati prvoosumnjičeni nešto saznao u spornom krivičnom postupku, te navodno neovlašteno otkrio. Nema validnog krivičnog postupka bez jasno definisanog činjeničnog opisa djela! 

Zakonska obaveza tužilaštva i policije u krivičnom postupku jeste neodložno saopštavanje osumnjičenom dokaza i činjenica iz kojih može razumjeti prirodu i karakter optuženja, inače govorimo o gruboj povredi prava na odbranu. Obzirom da su Morači, Trkulji i Laliću dodijelili status osumnjičenih na njih se imaju primjenjivati zakonske odredbe propisane za tu kategoriju subjekata krivičnog postupka. Ishitrenom odlukom postupajućih službenih lica novinari su dovedeni u poziciju odbrane od krivičnog progona i tu prestaje mantra o „obavezama svakog građanina“, društvenoj odgovornosti ili moralu. 

Za neupućene krivično djelo „Povreda tajnosti postupka“ načelno može se počiniti na dva načina, a kako to vidimo iz prednje zakonske norme. Najčešće se radi o kršenju zabrane objavljivanja tajnih podataka koja proizilazi iz zakonskih odredbi. Primjera radi Zakonom o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka propisano je da podaci u vezi mjera zaštite svjedoka do kojih dođe službeno lice prilikom obavljanja dužnosti u vezi mjera zaštite svjedoka predstavljaju službenu tajnu. I sudija ili tužilac imaju obavezu upozoriti osobe prisutne ispitivanju ili koje saznaju takve tajne podatke u okviru svojih službenih i profesionalnih dužnosti da je neovlašteno otkrivanje takvih podataka krivično djelo.

U slučaju ovog pojavnog oblika krivičnog djela tužilac Gordana Mijatović i postupajući inspektori osumnjičenim novinarima MORALI su saopštiti koji zakon i njegove odredbe su prekršili objavljivanjem inkrimisanih tekstova. Obzirom da se dato krivično djelo može počiniti samo s namjerom (vinost) morali su utvrditi da su novinari znali za postojanje zakonske zabrane objavljivanja podataka i pored toga izvršili inkrimisanu radnju. Svjesni da svojom radnjom produkuju štetnu posljedicu, te da zbog iste mogu biti gonjeni i sankcionisani. Iz saopštenja MUP-a nismo doznali ništa korisno povodom eventualnog ovakvog oblika počinjenja djela. 

Drugi pojavni oblik krivičnog djela „Povreda tajnosti postupka“ najčeće imamo u vidu kršenja odluke suda ili nadležnog organa kojom se zabranjuje otkrivanje podataka koji se ne smiju objaviti, odnosno koji su proglašeni tajnom (vojnom, službenom, poslovnom i ino). Shodno tome valja napomenuti kako sud ima pravo na isključenje javnosti na glavnom pretresu, no za takvu mjeru mora donijeti adekvatnu odluku i sa istom upoznati sve osobe koje neposredno ili posredno doznaju podatke i činjenice čije objavljivanje je obuhvaćeno odlukom. Identičnu obavezu ima tužilaštvo ukoliko svojom odlukom nameće zabranu otkrivanja određenih podataka.

U slučaju postojanja sudske odluke o isključenju javnosti iz ročišta o određivanju pritvora za krivično djelo silovanja opet valja utvrditi znanje novinara za postojanje iste i sadržaja zabrana. Odnosno postojanje svijesti i volje osumnjičenih da produkuju štetne posljedice u suprotnosti sa odlukom suda. Ponavljam, nehatno počinjenje djela nije kažnjivo, nego samo u slučaju dokazane namjere izvršioca. Tek po otkrivanju „službenog lica“ kao prvoosumnjičenog i na bazi razjašnjenog činjeničnog opisa djela možemo se baviti odgovornošću novinara. Nikako obrnuto.

Možemo i nadalje nabrajati komentarom zakona propisane pretpostavke počinjenja krivičnog djela „Povreda tajnosti postupka“, a koje isključuju krivičnu odgovornost novinara. I zbog kojih se započeto krivično gonjenje u ovom momentu i na postojećem dokaznom fondu ima smatrati nezakonitim. Usljed čega sud mora spriječiti dalje nezakonitosti u pogledu mobilnog telefona oduzetog od novinara Morače.

Kako je prednje apostrofirano očekujemo sudsko odbijanje tužilačkog zahtjeva za naknadno odobrenje oduzimanja predmeta i vraćanje mobilnog telefona Nikoli Morači. U idealnoj opciji nadamo se obrazloženju suda da osumnjičeni nisu počinili krivično djelo koje im se stavlja na teret ili da tužilaštvo nije ponudilo adekvatne dokaze, a kao pretpostavku dalje pravne zaštite neosnovano progonjenih novinara. Pa sve do instruiranja tužilaštva i policije kakve radnje ne smiju preduzimati u budućim sličnim situacijama. U smislu generalne prevencije.

U domenu generalne prevencije očekivana odluka suda ima dalekosežan značaj. Ukoliko sud ovakve skandalozne postupke tužilaštva i policije spram novinara okarakteriše zakonitim i pravilnim realno slijede slična ponašanja prema drugim kategorijama. Pa će tako od advokata tražiti otkrivanje stvari koje su im povjerili klijenti, od ljekara odavanje medicinskih podataka ili od sveštenstva onoga šta im je povjereno na ispovjestima. 

Viđeno gaženje kodeksa novinara naprosto moramo poimati kroz mogućnosti nepoštovanja kodeksa drugih branši i to posebice onih koje se zasnivaju na uzajamnom povjerenju. U novojoj istoriji imamo nebrojeno primjera iz totalitarnih sistema kada se od najbližih srodnika tražilo odavanje „osumnjičenih“, šta nam se može ponoviti ukoliko izostane široka društvena reakcija i borba za očivanje osnovnih ljudskih prava i sloboda. Nastaviće se...

Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter