Sukob interesa u sukobu sa zakonom: Tenderi kao porodični biznis (Video)
Namještanje poslova članovima porodice, kumovima, prijateljima i stranački važnim osobama u cijeloj BiH godišnje iz državnih, entitetskih, kantonalnih, opštinskih, budžeta javnih preduzeća i ustanova opustoši više od četiri milijarde KM. Na nivou BiH u martu prošle godine usvojen je Zakon o sprečavanju sukoba interesa u institucijama. Izvještaji o primjeni ne sadrže optimizam.
Od državnih i entitetskih zakona o sprečavanju sukoba interesa u insitucijama do Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine kilometri papira bave se usklađivanjem sa praksama i propisima Evropske unije. Ali, to je samo papir, a on svašta trpi. Za bh. političare i uhljebljene rukovodioce na javnim funkcijama nema ništa sporno u namještanju poslova firmama članova porodice, prijatelja, kumova. Ako kazna i postoji, dokaz o korupciji „zapne“ u ladici nekog tužioca.
Bosna i Hercegovina se već tri decenije vrti u istom začaranom krugu kriminala onih koji obilato troše novac njenih građana.
LAKETE PRETPLAĆENE NA HE DABAR
„Da nije utuživo, bilo bi smiješno“ bio je jedan od naslova Žurnala iz februara 2023. godine. Utuživo nije postalo, situacija i novinari koji su pitali bili su smiješni Biljani Laketi, supruzi Žarka Lakete, direktora Službe za poslove sa strancima BiH, odbornici SNSD u Skupštini opštine Nevesinje i suvlasnici firme „Euro – Trans“, koja nije vidjela ni najmanju prepreku u tome što njena firma redovno dobija tenderske ugovore sa javnim sektorom.
Hidrolektrana Dabar, kojom u v.d. mandatu i dalje upravlja Slaviša Stajić, raspisale su tender 24. oktobra 2022. godine. Direktor je namijenio 87.738 KM sa PDV-om. Firma SNSD-ove Lakete jedina je poslala ponudu. Da je nevesinjska odbornica bila sigurna da joj je posao zagarantovan govorio je podatak da se ponudila samo 10 KM jeftinije od procijenjene vrijednosti. Tenderskog takmičenja s konkurencijom nije bilo.
Uprava HE Dabar nije imala zahtjeve kojim Laketa ne može doskočiti. Tek dvije godine pozitivnog poslovanja, uspješnu realizacija najmanje jednog ovakvog ugovora čija je minimalna vrijednost bila 75.000 KM, četiri kamiona sa prikolicom i čeonim plugom, tri utovarivača sa priključkom za čišćenje snijega, grejder i poluteretno vozilo sa opremom za pregled puteva.
Laketa je u razgovoru za Žurnal, usred moralnog iščuđavanja nama smiješnima, rekla i jednu istinu. Nije joj to jedini ugovor sa javnim sektorom. I 2018. godine baš ovakav dobila je od - baš HE Dabar. Vrijednost – 91.593 KM sa PDV-om. Godinu kasnije „Euro -Trans“ bio je zadužen za održavanje postojećih puteva - 86.785 KM. Isto je bilo i 2020. – 87.750 KM.
Kada je već bila odbornica u SO Nevesinje, 2021. godine ta ista opština joj je plaćala „eksternu reprezentaciju“. U „restoranske usluge“ „Euro – Trans“ ušao je i 2022. O sukobu interesa Biljana Laketa do danas ne zna ništa. Kako je njena firma pretplaćena na poslove u HE Dabar, 2021. nastavila je da održava puteve – 87.639 KM, 2022. za zimsko održavanje dobila je ugovor od 87.741, za sanaciju pristupnog puta Zovi Do - brana Pošćenje 2022. direktno je dogovoreno 6.985 KM, za zimsko i tekuće održavanje puteva u decembru 2023. – 87.638 KM.
Posla za „Euro – Trans“ bilo je, zanimljivo, i u Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, na čijem je čelu SNSD-ov Staša Košarac, a savjetovao ga je Biljanin suprug Žarko... Firma je inače registrovana za prevoz robe.
KAKO JE ČLAN NO AUTOCESTA FBiH ZAVRŠIO U KOMISIJI ZA TENDERE
Dok se nova parlamentarna većina u Federaciji BiH, iščekujući odluke visokog predstavnika Christiana Schmidta, pripremala preuzeti Vladu FBiH, vlast na čelu s premijerom Fadilom Novalićem (SDA), te upravljačke strukture federalnih javnih preduzeća, u sjeni političkih previranja rješavali su kadrovska pitanja. Tako je Novalićeva Vlada pretposljednjeg dana 2022. godine dala prethodnu saglasnost za imenovanje Samira Kajimovića za člana Nadzornog odbora Autocesta FBiH. Prethodno je Kajimović bio v.d. član NO. Samo nekoliko mjeseci kasnije, nakon provedene konkursne procedure, dobija i posao u Autocestama, na poziciji višeg stručnog saradnika za javne nabavke.
Analizirajući dvije pozicije, jasno je da je, najblaže rečeno, postojala sumnja da je riječ o sukobu interesa. Kao član NO, Kajimović je imao odgovornost nadzirati rad preduzeća u smislu da se svi poslovi obavljaju u skladu sa zakonom i propisima, uključujući i javne nabavke. Kao zaposlenik, stručni saradnik za javne nabavke vjerovatno je donosio određene tenderske odluke. Dakle, situacija u kojoj je istovremeno član NO i zaposlenik preduzeća mogla je narušiti princip nepristrasnosti, kao i integritet procesa donošenja odluka u preduzeću.
Iz Transparency Internationala u BiH za Žurnal su tada precizirali da je sporno to što u ovom slučaju nisu poštovane odredbe Zakona o javnim preduzećima FBiH.
INSTITUCIJA PREDSJEDNIKA RS OTVORENO POSLOVALA SA PREDSJEDNIKOVIM SINOM
Dok IT tender firma „Prointer“ nije završila na američkoj crnoj listi, Služba predsjednika RS nevjerovatnom brzinom okonačavala je tenderske postupke. Na svaki poziv ponuđačima stizala je po jedna ponuda, a sada već prvostepeno presuđeni predsjednik Milorad Dodik nije razmišljao mnogo. Firmi povezanoj s njegovim sinom Igorom dodijelio dva ugovora ukupne vrijednosti 255.042 KM sa PDV-om. Toliko su u junu 2023. koštali sistem za videokonferenciju i IP telefonija i centrala.
Zanimljivo, na oba tendera javio se samo „Prointer“ pa je „komisija Službe“ ocijenila da su ponude itekako prihvatljive. Preporučeno je da ugovori budu sklopljeni. Kako nije bilo drugih ponuđača, tako ni žalbe nisu moguće. I javnost i ovdašnje pravosuđe zna da je Dodik još 18. jula 2019. godine pred narodnim poslanicima priznao porodičnu povezanost sa firmom koja je na tenderima od 2015. do gašenja računa dobila više od 1.000 ugovora vrijednih preko 300 miliona KM.
„Nije vlasnik ni ovlašteno lice, ali jeste saradnik u toj firmi i od toga ima prihode“.
Na ovo nije reagovao niko pa se ni Dodik nije zaustavio. Ugovor za kancelarijsku i računarsku opremu, bez da je prethodno tender podijelio na lotove, dodijelio je firmi „Sirius 2010“. I vlasništvo ove firme povezuje se sa porodicom Dodik.
FUNKCIONERI SE PROVLAČE KROZ SVE RUPE
Ovo su tek tri primjera. Namještanje poslova kumovima, prijateljima i stranački važnim osobama u cijeloj BiH godišnje iz državnih, entitetskih, kantonalnih, opštinskih, budžeta javnih preduzeća i ustanova opustoši više od četiri milijarde KM.
Dokument TI BiH pod naslovom „Procjena pravila političkog integriteta u BiH“ iz februara 2025. sadrži niz pitanja i odgovora na ovu problematiku. Neko će jednom (valjda) i pročitati.
„Član 52. ZJN BiH propisuje obavezu ugovornih organa da spriječe, prepoznaju i uklone sukobe interesa radi osiguravanja fer tržišnog takmičenja i nepristrasnog odlučivanja. Sukob interesa nastaje kada predstavnici ugovornog organa imaju direktan ili indirektan finansijski, ekonomski ili bilo koji drugi lični interes u ishodu nabavke. Službenici koji prijave postojanje sukoba interesa moraju se odmah izuzeti iz postupka javne nabavke.
Dodatno, ugovorni organi su dužni da sve sukobe interesa objave na svojim internet stranicama kako bi se osigurala transparentnost. Ipak, u praksi, većina ugovornih organa ne objavljuje ove podatke. Pored toga, ponuđači su dužni da uz ponudu dostave izjavu kojom potvrđuju da nisu nudili mito niti učestvovali u koruptivnim radnjama. Nepoštovanje ovih odredbi zakonski povlači za sobom poništenje ugovora“, stoji u analizi.
ZJN, dodatno je pojašnjeno, zabranjuje službenicima da učestvuju u postupcima nabavke ukoliko su oni ili njihovi bliski srodnici vlasnici poslovnog udjela ili dionica s više od 0,5 odsto vlasništva ili ako istovremeno obavljaju upravljačke poslove u firmama koje su ponuđači. Međutim, zakon ne predviđa izričitu diskvalifikaciju službenika na osnovu njihovog prethodnog radnog odnosa kod dobavljača ili ponuđača, prvenstveno je usmjeren na sprječavanje tekućih finansijskih ili upravljačkih odnosa koji bi mogli uticati na proces nabavke.
Problemi se dalje nižu.
„Privredni subjekti koji su dobavljači organa vlasti nemaju zakonsku obavezu da javno objavljuju informacije o svom korporativnom političkom angažmanu, uključujući stavove o relevantnim pitanjima politike koja utiču na njihovu osnovnu poslovnu djelatnost. Ne postoji propisana obaveza privrednih subjekata da dijele takve podatke s javnošću, niti da otkrivaju svoje lobističke aktivnosti ili uticaj na odluke o politikama. U BiH ne postoje zvanični registri lobiranja, a privredni subjekti nisu obavezni objavljivati informacije o svojim političkim aktivnostima ili lobističkim inicijativama na svojim internet stranicama.
Posljednjih godina u javnim nabavkama je učestvovalo nekoliko privrednih subjekata povezanih sa zvaničnicima koji su pod američkim sankcijama. Na primjer, subjekti povezani s aktuelnim predsjednikom RS Miloradom Dodikom, koji je pod američkim sankcijama zbog korupcije i destabilišućeg djelovanja, i dalje zaključuju određene ugovore s vladinim institucijama“, piše TI.
Nadalje, prema Zakonu o finansiranju političkih stranaka, privatna preduzeća koja sklope ugovore s organima izvršnih vlasti ne mogu finansijski pomagati političke stranke ako ukupna vrijednost ugovora prelazi 10.000 KM u jednoj kalendarskoj godini. Međutim, zakon sadrži značajne nedostatke, jer se ograničenja odnose isključivo na ugovore s organima izvršnih vlasti, dok su sudski i zakonodavni organi, kao i javna preduzeća i javne ustanove, izuzeti.
„Ova pravna praznina omogućava privrednim subjektima da i dalje finansiraju političke stranke dok istovremeno učestvuju u javnim nabavkama kod ovih izuzetih subjekata. Na primjer, zabilježeni su slučajevi u kojima su privredni subjekti koji finansijski podržavaju političke stranke naknadno dobijali višemilionske ugovore od javnih ustanova. S obzirom na postojeći zakonski okvir, ovi privredni subjekti nisu sankcionisani, jer formalno ne krše zakon“, navodi TI.
Takođe, dobavljači i ponuđači uključeni u javne nabavke nisu obavezni da objelodanjuju političke priloge političkim strankama, kandidatima ili trećim stranama koje učestvuju u izborima. Ne postoji ni obaveza da se ovi podaci objave na njihovim internet stranicama ili dostave ugovornim organima. Iako političke stranke imaju zakonsku obavezu da svoje finansijske izvještaje, uključujući podatke o porijeklu dobrovoljnih priloga i načinu trošenja sredstava, učine dostupnim javnosti, mnoge u praksi ne objavljuju ove podatke na internet stranicama.
Zvaničnici koji učestvuju u javnim nabavkama nemaju ni zakonsku obavezu da objelodanjuju svoje lične kontakte s dobavljačima i ponuđačima. Pravni okvir je prvenstveno usmjeren na transparentnost postupaka nabavke, dok se aspekt ličnih interakcija ne reguliše izričito.
Izvještaji o provedenim tenderima ukazuju na porast broja žalbi ponuđača po raznim osnovama, među kojima je i sukob interesa, ali zbog neadekvatne sudske odgovornosti slučajevi korupcije najčešće prolaze nekažnjeno.
Na nivou BiH u martu prošle godine usvojen je Zakon o sprečavanju sukoba interesa u institucijama. Izvještaji o primjeni ne sadrže optimizam.
Piše: Žana Karić Gauk
Foto naslovna: Ilustracija
Video: Magazin Zurnal Online
Izvor: zurnal.info
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
