Želimir Lepir zvani -Bitkoin-
Ukoliko želimo spoznati stvarne motive ubistva Davida Dragičevića moramo se vratiti godinama unazad, a ovim tekstom ćemo posebno obraditi veliku međunarodnu policijsku akciju "Plejade" iz 2015. godine. Kad analiziramo "procesne marifetluke" Lepirovog tužilaštva u ovom predmetu međunarodnog organizovanog kriminala mnogo lakše ćemo shvatiti teška krivična djela počinjena u "istrazi" smrti našeg mladog studenta, umjetnika i borca protiv organizovanog kriminala. Nesporno znamo da je Davidovo ubistvo povezano sa visokotehnološkim kriminalom, a ovde ćemo te veze i relacije detaljnije razjasniti.
Podsjetiću da je tzv. srbački lobi Želimira Lepira, kom javno dodjeljujem nadimak "Bitkoin", na mjesto glavnog banjalučkog tužioca doveo 2011. godine. Baš u vrijeme kada tinejdžer David Dragičević "upada" u bazu podataka hotela "Talija" i razotkriva kriminal vezan za isti. Godinama je policijsko-pravosudna mafija teškim zloupotrebama službenih položaja zataškavala tada otkriveni kriminal, a ključni akter svega bio je upravo naš "Lep(t)ir Bitkoin". Zato ga je mafija i dovela na tu poziciju!
No, u naredom tekstu pozabavićemo se počecima sukoba dječaka Davida i policijsko-pravosudnog zločinačkog udruženja, a ovde ćemo se fokusirati na određene činjenice kakve nam mora objasniti kompletan pravosudni sistem Bosne i Hercegovine. Tačnije, jedino održivo objašnjenje jeste da u našem sistemu krivičnog gonjenja djeluje kriminalna organizacija sa kojom ćemo se kad-tad morati obračunati.
Međunarodna policijska akcija "Plejade" je fakt, činjenica ili osnova od koje Želimir Lepir i ostatak mafije ne mogu pobjeći. Šta se tačno dogodilo? U velikoj (globalna) policijskoj akciji 2015. godine, vođenoj pod patronatom američkog FBI, otkrivena je povezanost naše male Banjaluke sa moćnom međunarodnom hakerskom grupom poznatom po nazivu "DD4BC". Po izvještaju EUROPOL-a Bosna i Hercegovina označena je kao ključna tačka (organizaciona) ove međunarodne kriminalne hobotnice.
Hakerska grupa "DD4BC" napadala je banke i kompanije u Švajcarskoj, SAD, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj i drugim zemljama. Suštinski, ova hakerska grupa iznuđivala je novac u kriptovalutama (Bitkoin) od banaka i kompanija na način da bi izvršila blaži hakerski napad, a ponekad je i slanje mejla sa prijetnjom napadom bila dovoljna. Svi koji su platili iznudu dobijali su "garancije" kako više neće biti napadani (Arkanov model "zaštite").
Tom policijskom akcijom identifikovan je haker poznat po niku "zaljubljeni profesor", a riječ je o Banjalučaninu Predragu Timotiću - hakeru kom je u prevođenju na engleski pomagao takođe uhapšeni Dragan Papić. Da se u startu razumijemo: Timotića i Papića ne dovodim u vezu sa ubistvom Davida Dragičevića, nego slučaj koristim zbog ukazivanja kako djeluje policijsko-pravosudna mafija koja je odgovorna za Davidovo ubistvo.
Timotić je procesuiran da je hakerskim iznudama pribavio protivpravnu vrijednost od 450 Bitkoina. Primjera radi: od jedne britanske kompanije iznudio je 30 Bitkoina, šta se tada procjenjivalo na protivvrijednost od 12 133 konvertibilne marke ( 2015. godine 1 BTC bio je oko 462 KM). Kasnije ćemo se referirati na rast vrijednosti Bitkoina, a ovde je važno znati da je hakerska grupa "DD4BC" smatrana veoma opasnom u globalnim razmjerama, tako da je većina njihovih žrtava plaćala iznude bez mnogo rizikovanja i ubjeđivanja. Bilo je dovoljno da ova grupe uputi mejl sadržaja koji možete vidjeti na fotografiji ispod teksta, zaprijeti "DDOS napadom" i kriptonovac je uplaćivan.
Elem, zalud silne međunarodne istrage i sav trud kad na poziciji glavnog tužioca imate jednog Želimira Lepira. Samo pod takvim "kadrovima" može se dogoditi da tužilaštvo predmet međunarodnog organizovanog kriminala procesuira pred - Osnovnim sudom u Banjaluci. Za one totalno neupućene moram istaći kako su predmeti međunarodnog organizovanog kriminala ovakvih razmjera i obličja u izričitoj nadležnosti Tužilaštva i Suda BiH.
Nema dalje: procesuirati ovakav slučaj na najnižem nivou sudskog sistema je kriminalan čin, teško kršenje zakona, pravila struke i pravne prakse. Da bi još više pogodovao optuženom "Lep(t)ir Bitkoin" u istu optužnicu uvrštava i nekakve prijetnje djevojci kakve je uputio ovaj "zaljubljeni profesor". I sasvim očekivano Timotić se sa ovom optužnicom bukvalno sprda pred banjalučkim sudom. Teško da bi se tako ponašao pred Sudom BiH kao stvarno nadležnim za počinjena krivična djela.
Kad nekom kažete da je Timotić pribavio nezakonitu korist od 450 BTC to djeluje "primjereno" ovakvom sudovanju, ali kad uobzirite trenutnu vrijednost bitkoina - 1 BTC = 5 917 KM dolazite do cifre od 2 662 675 KM. Znači, kad govorimo o cifri od preko dva i po miliona maraka stvari djeluju bitno drugačije, zar ne?
Elem, vratimo se na kraj 2017. godine, onaj vrtoglavi rast Bitkoina o kom sam govorio u uvodnom tekstu, kada je dosegao vrijednost od 20 000 Dolara za jedan BTC. Tada je Timotićevih 450 BTC vrijedilo 15 300 000 KM (preko 15 miliončića!). A govorimo samo o cifri koja je dokazana (rijetko se dokaže sav počinjeni kriminal) i koja se tiče samo jednog otkrivenog člana međunarodne hakerske organizacije "DD4BC)"!
Nadam se da je sad mnogo jasnije zašto početkom 2018. godine, kada Aljoša Borković pokušava zavrbovati Davida Dragičevića, kreće globalna jurnjava za Bitkoinima čija ukupna tržišna vrijednost doseže nevjerovatnih 500 milijardi dolara. Nesporno znamo da je Borković od Davida tražio hakersko angaživanje u domenu "dark veb" servisa, da je David uspio probiti tražene algoritme/kodove, ali da je na iste stavio svoj kod i svima onemogućio pristup podacima.
Iz ranijeg slučaja "Talija" znamo da je David kao borac protiv organizovanog kriminala prikupljene podatke koristio za iniciranje istraga. Osim toga, da su ga mogli pridobiti za svoje kriminalne naume David Dragičević ne bi bio otet, onako brutalno mučen i ubijen. Bio bi živ, bio bi milioner i uživao u blagodetima mladosti. No, David je stvari poimao dijametralno suprotno od zločinaca koji su ga ubili.
Ponovo kažem: Timotića ne dovodim u vezu sa Davidovim ubistvom. No, poznato je da se od njega oduzeti hard disk nalazi u rukama policijsko-pravosudne mafije, te da zvanično do danas nije dekodiran. Zar 15 miliona maraka skrivenih na Timotićevom hard disku nije sasvim dovoljan "motiv" za počinjenje monstruoznog zločina i onakvo zataškavanje istog? No, kriminal zbog kog je David ubijen mjerljiv je u milijardama, a time ćemo se detaljnije baviti u narednim tekstovima.
Za kraj volio bih da mi neko objasni par pravnih "dilema". Gdje živi Glavni republički javni tužilac Mahmut Švraka? Možda na Marsu? Mora da je na Marsu kad mu nije poznato šta čini policijsko-pravosudna mafija čiji je Želimir Lepir član. Samo tako se može dogoditi da Lepirovo tužilaštvo ovakav predmet procesuira pred Osnovnim sudom u Banjaluci. Švraka je po službenoj dužnosti morao intervenisati da Timotića optuže pred Sudom BiH kao stvarno nadležnim sudom, a prije toga da se predmet proslijedi Tužilaštvu BiH. Ne bavim se ovde ocjenama pojedinih tužilačkih tijela, nego striktno govorim o nadležnostima.
Zašto Švraka može "aminovati" ovakve Lepirove marifetluke? Naprosto zato što oba pripadaju istoj kriminalnoj organizaciji, a čiji je jedan od ključnih aktera Milan Tegeltija. Da, to je taj Tegeltija koji postavlja tužioce i sudije, koji ih "kontroliše" i na kraju pokriva sve njihove lopovluke. Treba li da objašnjavam Tegeltijine veze sa policijskom komponentom ove mafije? To je oblast koju još bolje poznajem.
Naprosto, sve aktere zataškavanja ubistva Davida Dragičevića i kriminala zbog kog je isti ubijen poznajem dobrih deceniju i po. Sa svima sam radio, sve ih prozreo, a to je razlog zbog kog sam im prije punih 11 godina otvoreno rekao da su banda kriminalaca kojima je mjesto u zatvoru. I u profesionalnim krugovima odlično je poznato kako od tada ratujemo. Ono šta tada nisam znao jeste da u jednom tinejdžeru imam odličnog saborca, ali zato danas ovako čvrsto stojim iza borbe njegovih roditelja - Suzane i Davora.
Nadam se da je nakon ovog teksta nešto jasnije u kakvim okolnostima i događanjima je ubijen David Dragičević. Za one sa totalno niskim kojeficijentom inteligencije reći ću kristalno jasno: policijsko-pravosudna mafija je kroz brojne međunarodne istrage od 2011. do kraja 2017. godine došla do niza podataka i saznanja o kriminalu u domenu elektronskog poslovanja. Pa sve do konkretnih računa sa enormnim iznosima, gdje je za pristupanje istima jedino trebalo znanje. Da, to "prokleto" znanje kakvo je imao naš David.
Nastaviće se - svakako!
Piše: Borislav Radovanović
Izvor: https://radovanovicborislav.blogspot.com/
