Olovom zatrovani Vareš: Više od 100 testiranih, olovo pronađeno i u centru grada, institucije i dalje bez..

vanrednih mjera - Najnoviji nalazi potvrđuju širenje kontaminacije – među pozitivnima i djeca mlađa od šest godina. Dok građani traže hitnu reakciju i istragu, vlasti i kompanija razgovaraju o koncesijama i “socijalnom miru”, umjesto o odgovornosti i mogućoj obustavi eksploatacije.

Najnoviji rezultati testiranja na prisustvo olova u krvi kod više od 100 stanovnika Vareša pokazali su da se zdravstvena kriza izazvana teškim metalima širi izvan naselja uz jalovište rudnika kompanije DPM Metali. Prema navodima građana i saopštenju Udruženja građana Fojničani–Maglaj, olovo je ovog puta utvrđeno ne samo kod stanovnika Pržića i Daštanskog, već i kod građana koji žive u samom centru Vareša.

Posebno zabrinjava podatak da je olovo pronađeno i u nalazima petoro djece mlađe od šest godina, dok najnovija testiranja ukazuju da su kod nekih osoba zabilježene izrazito visoke koncentracije iznad referentnih vrijednosti, koje zahtijevaju posebnu medicinsku pažnju.

Olovo je teško metal koji može da uzrokuje trajna oštećenja zdravlja, posebno kod djece, trudnica i starijih osoba.

„Prisustvo olova u krvi predstavlja izuzetno kompleksan zdravstveni problem, jer u ljudskom organizmu ne postoji fiziološka potreba za olovom. Savremena medicina zastupa stav da ne postoji ‘sigurna’ doza olova u organizmu“, ističu stručnjaci iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.

Foto: Robert Oroz

Ovo nije prvi put da se alarm pali, ali jeste prvi put da broj testiranih i geografski raspon nalaza jasno ukazuju da problem više ne može biti tretiran kao “lokalna smetnja” uz industrijsku zonu.

Još u decembru prošle godine testirane su 44 osobe različitih starosnih grupa i kod svih je zabilježeno prisustvo olova u krvi, a kod njih 17 iznad granične vrijednosti. U međuvremenu je, u privatnom aranžmanu, testirano još devet osoba, a rezultati su – kako navode Fojničani–Maglaj – samo potvrdili alarmantne pokazatelje.

Još u decembru prošle godine upućene su urgencije svim relevantnim institucijama – ministarstvima zdravlja FBiH i ZDK-a, Zavodu za javno zdravstvo FBiH, Institutu za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, kao i ministarstvima zaduženim za rad i socijalnu politiku.

Predsjednik Mjesne zajednice Pržići Mario Mirčić podsjeća da su mještani na potrebu zdravstvene kontrole upozoravali godinama. Pristanak na eksploataciju i preradu rude olova, cinka i barita dat je 2020. godine, ali uz jasno definisane uslove, među kojima je bilo i obavezno uzorkovanje krvi stanovništva i konstatovanje “nultog” stanja.

„To nikada nije urađeno. Ni tada, ni kasnije, kada je proizvodnja počela. Da jeste, danas bismo znali kada je i kako došlo do ovakvog stanja“, kaže Mirčić.

Međutim, uprkos nalazima koji se gomilaju i strahu koji raste, ključne odluke loklanih i kantonalnih, pa i entitetskih, vlasti izostaju. Vanredno stanje u Varešu, iako se, realno, odavno stekli svi uslovi, još uvijek nije proglašeno. Nije poznato ni da li je Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona uopšte pokrenulo istragu o trovanju, navodi se u saopštenju.

U takvom ambijentu, dodatnu težinu dobija politički narativ koji se posljednjih dana pokušava nametnuti – da je problem moguće “upravljati” kroz finansijske aranžmane i dogovore, umjesto kroz hitne mjere zaštite zdravlja, utvrđivanje odgovornosti i eventualnu obustavu aktivnosti koje dovode do zagađenja.

Vršitelj dužnosti načelnika Opštine Vareš Malik Rizvanović izjavio je u intervjuu za lokalni radio da će mu, ukoliko osvoji mandat na predstojećim vanrednim izborima, zdravlje građana biti prioritet. Međutim, istovremeno je govorio i o inicijativi koja je u javnosti dočekana s gorčinom:

„U petak je ispred DPM Metali zvanično upućena inicijativa Ministarstvu privrede Zeničko-dobojskog kantona i u narednim mjesecima doći će do povećanja koncesije. Ono što sam uspio dogovoriti s kompanijom jeste da, nakon potpisivanja novog ugovora, koncesiona naknada bude isplaćena retroaktivno od 1. januara 2026. godine“, izjavio je Rizvanović.

U normalnim okolnostima, tema koncesione naknade bila bi dio rasprave o ekonomskim efektima eksploatacije. U Varešu, međutim, to je postalo pitanje tajminga i poruke: dok se objavljuju nalazi o trovanju, javni prostor se puni pričom o novcu – kao da se iznosima može neutralisati činjenica da su u krvi građana, uključujući malu djecu, pronađeni opasni nivoi teškog metala.

Stanovnici Pržića i Daštanskog ovakav pristup čitaju kao pokušaj “kupovine mira”.

„Ako se radi o pokušaju kompanije da ovim potezom kupi socijalni mir, jasno poručujemo da zdravlje građana nema cijenu i da je krajnje neprimjereno razgovarati o koncesionim naknadama u trenutku kada su životi ljudi u Varešu ozbiljno ugroženi“, poručuju mještani.

Foto: Robert Oroz

U cijeloj priči postoji i vrlo jasna pravna linija koja se, barem zasad, ignoriše. Zakon o rudarstvu Federacije BiH propisuje da nadležno federalno ministarstvo mora ukinuti dozvolu za eksploataciju mineralnih sirovina ukoliko rudarski radovi ugrožavaju život i zdravlje zaposlenih i drugih građana, a druge mjere nisu dovoljne da se takvo ugrožavanje spriječi. Ako se u Varešu radi o masovnom trovanju i nalazima koji prelaze iz naselja uz jalovište u centar grada – postavlja se pitanje šta je još potrebno da bi se taj član zakona uopće primijenio.

Umjesto toga, institucije Zeničko-dobojskog kantona i Federacije BiH i dalje nemaju jasan, javno saopšten plan: ko vodi zdravstveni nadzor, ko organizuje sistematska testiranja, ko utvrđuje izvor kontaminacije, ko preuzima odgovornost i koje mjere se uvode da bi se spriječilo dalje izlaganje stanovništva.

Dok se na jednoj strani govori o retroaktivnim uplatama i koncesijama, na drugoj strani ostaje velika praznina: odgovor na pitanje kako je moguće da se u sredini koja živi od priče o “razvoju” i “investicijama” istovremeno razvije situacija u kojoj se djeci u krvi nalazi olovo – i zašto država (ne) reaguje tek kada je šteta već vidljiva na laboratorijskim papirima.

Podsjećamo, Gerila.info je nedavno objavila istraživački tekst „Bosna, Albanija i hrom: Koliko ‘zeleno’ je rudarstvo kada se dešava na Balkanu“, u kojem je detaljno obrađen slučaj planiranog rudarenja hroma u Varešu, uz poređenje s praksama u Albaniji. Tekst je ukazao na ozbiljne okolišne i zdravstvene rizike, izostanak transparentnosti i marginalizaciju lokalnih zajednica u procesima donošenja odluka.

Piše: Dejan Rakita
Foto naslovna: Robert Oroz
Izvor: gerila.info 

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter