Poplave, požari - Naša planeta na rubu katastrofe


Poplave, požari - Naša planeta na rubu katastrofe

Sat otkucava. Naša planeta nije ono što je nekada bila. Njeni resursi, za koje smo verovali da su nepresušni, nestaju. Pred nama je težak posao, ali ako se svi potrudimo, možemo da našoj planeti i čovečanstvu produžimo život.

Najbolji dokaz da ponekad i pojedinci mogu da naprave promene, jeste švedska aktivistkinja Greta Tunberg koja ima samo 16 godina, a čini mnogo više za zaštitu Zemlje nego mnogi svetski lideri. Ona je okupila oko sebe veliki broj istomišljenika i aktivista za borbu za zaštitu životne sredine, ali i mnoge svoje vršnjake, pa i mlađe i starije, uspela da ubedi u to da i oni svojim načinom života mogu da doprinesu spasu planete.

- Govorim u ime budućih generacija. Ali, sada, mi verovatno ni nemamo budućnost – upozorava ova tinejdžerka.

Koliko je njeno upozorenje realno, pokazuju i podaci koje svakodnevno iznose klimatolozi, prema čijim tvrdnjama već za desetak godina će prosečna temperatura porasti za 1,5 stepeni Celzijusa. Ovakva promena naše planetarne temperature neće ugroziti samo područja niske nadmorske visine - zbog povećanog rizika od poplava usred porasta nivoa mora - već će imati posledice i po čitav svet jer će uslediti migracije iz područja koja postaju nemoguća za život. Koralni grebeni će nestati; mnoge šume, biljne i životinjske vrste neće preživeti; ekstremni vremenski događaji postaće sve češći.

Međutim, klimatske promene i mračna budućnost koju nam donose nisu jedina loša vest. Brojne ekosisteme uništavamo zagađivanjem vazduha, zemljišta i vode, a posledice su već uveliko vidljive. Surov podsetnik na to šta možemo da izgubimo, ove godine su svakako bili nezapamćeno veliki požari ne samo u Amazoniji, već i na dalekom severu.

Najveći zagađivači u Srbiji

Kako možemo da spasemo svet? Počevši iz svog dvorišta. Srbija je potpisnik Pariskog klimatskog sporazuma, ali je i dalje jedna od zemalja u Evropi sa najvećim zagađivanjem vazduha.

Kako za “Blic” kaže Zvezdan Kalmar, koordinator Centra za ekologiju i održivi razvoj (CEKOR) za energetiku i klimatske promene, najveći problem u Srbiji su zagađenja koja dolaze od spaljivanja fosilnih goriva u energetici, grejanju, saobraćaju i industriji.

- Promena ovakve strukture proizvodnje i korišćenja energije u Srbiji je moguća samo drastičnom strukturnom promenom pristupa zaštiti životne sredine. Sektor zaštite životne sredine ima zakonom i ustavom datu moć da reguliše, te zatvara postrojenja i tehnologije koje dovode do uništenja klime, zagađenja vazduha u gradovima, vode u rekama i jezerima te da reguliše sve vrste i tokove otpada smanjivanjem proizvodnje otpada i njegovom reciklažom – kaže Kalmar.

Prema njegovim rečima, u Srbiji se ne radi dovoljno na smanjenju potrošnje energije niti na smanjenju korišćenja resursa kao što su drvo,ugalj, minerali itd, ali i navodi da je veliki problem nedostatak inspekcijskog nadzora velikih zagađivača i sudske prakse koja bi omogućila da se interveniše protiv njih.

- Regulacija sudstva u životnoj sredini mora drastično da se promeni ili sistem zaštite životne sredine praktično nikada neće moći da zaživi – kaže Kalmar.

Drugi najveći zagađivač, nakon energetske industrije, jeste saobraćaj, a naročito velika upotreba automobila na fosilno gorivo. Na listi zagađivača zatim slede grejanje na drvo i ugalj u individualnim ložištima, dok kao četvrti najznačajniji problem koji dovodi do zagađenja, Kalmar navodi loše regulisan otpad, odnosno reciklažni sistem.

A tu je i peti veliki problem - gotovo potpuno neprečišćene vode iz komunalne i industrijske upotrebe vode što je oko 410 miliona kubnih metara zagađene vode, prema statističkom godišnjaku republike Srbije za 2019 godinu.

- Ovaj problem će se moći rešiti izgradnjom preko 140 postrojenja za prečišćavanje vode – navodi Kalmar. 

Pošumljavanje

Šta onda možemo da uradimo? Jedno od rešenja jeste pošumljavanje, jer je jasno da bez drveća nema ni kiseonika, a efekat staklene bašte će samo rasti. Ali ono samo po sebi nije dovoljno.

- Pošumljavanjem čitave teritorije republike Srbije ne bismo bili u stanju da prikupimo sav CO2 koji se emituje iz elektrana, toplana te iz saobraćaja i drugih procesa. Pošumljavanje je potrebno ali nije dovoljan uslov odgovorne klimatske politike – kaže Kalmar.

Prelazak na zdravija energetska rešenja

Postoje ekološki, ali i ekonomski razlozi za prelazak na obnovljive izvore energije.

- Jasno je da je neophodno preći na obnovljive izvore energije da bi se spasilo čovečanstvo od razarajućih uticaja klimatskih promena. Upravo finansijski i ekološki razlozi su doveli do odluke Nemačke da što pre zatvori svoja ugljena postrojenja jer su troškovi ekoloških investicija, ali i klimatskih promena mnogostruko veći nego vrednost struje koja se u njima proizvodi – kaže Kalmar.

On navodi i da velike kompanije treba da “jasno i nedvosmisleno usmere svoja investiciona ulaganja u pravcu tehnologija koje smanjuju energetski intenzitet, smanjuju potrošnju resursa te povećavaju kvalitet životne sredine”. 

Reciklaža

Jedna od najvažnijih stvari koje treba da radimo jeste reciklaža. Države koje najviše otpada recikliraju, pa time sprečavaju da on zagađuje sredinu, a istovremeno i štede novac, jesu Nemačka, Južna Koreja, Asutrija, Slovenija, Švajcarska, Švedska, itd. A kakva je situacija u Srbiji?

-  Kada je reč o komunalnom otpadu u Srbiji se reciklira tek nekoliko procenata, tako da skoro sav komunalni otpad završi na deponijama. Evropska unija postavlja sve veće ciljeve iz godine u godinu kada je reč o stepenu reciklaže. Od zemalja EU se traži da recikliraju najmanje 55% komunalnog otpada do 2025. godine, odnosno 65% do 2035. godine, i da do 2035. na deponijama završava najviše 10% otpada – kaže za “Blic” Suzana Obradović, generalna sekretarka Udruženja reciklera Srbije.

Ona navodi da su, prema podacima Agencije za zaštitu životne sredine, od ukupne količine prerađenog otpada najviše su zastupljeni otpadni metali, a dosta se prerađuje papir i kartonska ambalaža. 

Ono što je u razvijenijim zemljama dobro organizovano jeste razdvajanje otpada u domaćinstvima, što kod nas, za sada, nije slučaj.

Građevinski otpad je još jedan od problema i taj otpad završava na divljim deponijama, a međunarodna praksa pokazuje da se čak do 90% može reciklirati i ponovo koristiti. Zemlje EU, koje su uspostavile dobre sisteme upravljanja otpadom i u kojima su građani uključeni u proces reciklaže, prerađuju skoro sve količine otpada – kažu iz Udruženja reciklera Srbije.

Gde i kako reciklirati

- Ako govorimo o dotrajalim električnim i elektronskim uređajima onda građani mogu da pozovu reciklažni centar da dođe na kućnu adresu da preuzme na primer televizor, frižider, veš mašinu i sl. Svakako bi bilo mnogo bolje da postoje reciklažna ostrva gde bi građani mogli da donose svoje uređaje a posebno male kućne aparate i sijalice. Kada je reč o ambalažnom otpadu, građani bi trebalo da se obaveste gde postoji najbliži namenski kontejner pa da tamo odlažu plastiku, limenke, staklo, papir – navodi Obradovićeva.

Međutim, problem je, kako kaže, to što u mnogim mestima ni ne postoje namenski kontejneri pa sav taj otpad završava sa ostalim komunalnim otpadom i ide na deponiju umesto da se koristi kao resurs.

- Upravo da se sakupljanje otpada za reciklažu ne bi svelo na entuzijazam pojedinaca veoma je važno da građani imaju na raspolaganju infrastrukturu i da imaju informacije, odnosno da postoji zaokružen održiv sistem upravljanja otpadom – kaže ona.

Podizanje svesti o zagađenju i klimatskim promenama

Na podizanje svesti o klimatskim promenama, ali i pomoć ljudima pri sprovođenju ekoloških odluka veliki uticaj ima država.

-  Ideološka je zamena teza da građani na individualnom nivou mogu da promene dovoljno u svom načinu života da bi se stvarno izborili sa ekološkom i klimatskom katastrofom koja nam preti. Promena na individualnom nivou dolazi iz društvene i solidarne odluke da se krene u drugom strateškom pravcu uz društvenu podršku u vidu subvencija i otpisivanja poreza za ekološki i klimatski prihvatljive odluke (pomoć za izolaciju objekata, subvencija za kupovinu električnih bicikli, automobila, pomoć za uspostavljanje kompostiranja itd.) – navodi Kalmar.

Od velikog je značaja raditi i na širenju svesti o reciklaži.

- Reciklaža je izuzetno značajna. Sa jedne strane, jer utiče da se skloni sa deponija i iz prirode deo otpada koji može negativno da utiče na životnu sredinu i zdravlje ljudi, a sa druge strane, reciklaža je značajna za ekonomiju jedne zemlje – od uštede resursa i energije do otvaranja savremenih postrojenja i zapošljavanja. Građani su iz godine u godinu sve više informisani o značaju reciklaže i zainteresovani su da doprinesu da se što više reciklira, ali naravno stalna edukacija je važna – kaže Obradovićeva.

Male stvari koje mnogo znače

Ipak, postoje i stvari koje svi mi možemo i treba da uradimo, kako bismo makar smanjili svoj „ugljenični otisak“, ali i uštedeli i svoj novac. Kad god je moguće, koristiti javni prevoz umesto pojedinačne automobile, a najbolje bi bilo da kad god možemo, idemo pešice ili nekim prevozom poput bicikla.

Dalje, možemo da smanjimo potrošnju plastičnih predmeta, pa tako da, umesto flašica za jednokratnu upotrebu, izaberemo flašicu od stakla, metala ili čvrste plastike koja može da se upotrebljava više puta.

Osim toga, umesto plastičnih kesa možemo da koristimo platnene torbe ili cegere za kupovinu. Kad god nam nije neophodno, možemo da ugasimo svetlo, da izaberemo ekonomičnije sijalice. Umesto električne energije za neke predmete možemo da koristimo solarnu.

Tako se i u Srbiji sve češće prodaju solarni paneli i baterije. Treba da biramo proizvode za čišćenje, koji su netoksični po vazduh i okolinu. Da recikliramo kad god je moguće i da volontiramo prilikom čišćenja reka, jezera, potoka, parkova, ... Da obrazujemo sebe i druge o opasnostima od zagađenja i klimatskih promena.

Teško je, ali svet možemo da spasemo ako radimo na tome svi zajedno.

Izvor: blic.rs

Pratite Infomedia Balkan i na facebook-u:
https://www.facebook.com/infomediabalkan/?ref=bookmarks